Liječenje urinarne inkontinencije kod žena

Opće mjere

Unos tekućine

Ako uzimate puno tekućine možete primijetiti da će smanjenje njenog unosa smanjiti količinu i učestalost bježanja mokraće. Unos 1-2 litre tekućine dnevno (u piću i hrani) dovoljno je za većinu ljudi. Više tekućine treba unositi ako provodite povećanu tjelesnu aktivnost uz pojačano znojenje ili ako je vruće.

Ako uzimate premalo tekućine vaša mokraća postaje gušća i tamnija nego inače. Preporučuje se uzimati manje količine tekućine u stalnim intervalima tijekom dana, što je bolje nego popiti veću količinu odjednom. Ako učestalo mokrite tijekom noći trebali biste prestati piti 3-4 sata prije odlaska na noćno spavanje i izbjegavati uzimanje alkohola i pića s kofeinom.

Liječenje drugih zdravstvenih stanja

Određene bolesti i njihovo liječenje mogu pogoršati problem bježanja urina. Liječenjem tih stanja ili promjenom terapije može se smanjiti ili otkloniti bježanje mokraće.

• izbjegavanje uzimanja lijekova koji pospješuju izlučivanje mokraće (diuretici) u vrijeme kad nećete moći do WC-a na nekoliko sati
• šećerna bolest i povišene vrijednosti šećera u krvi uzrokuju povećano izlučivanje mokraće u bubrezima. Regulacija razine šećera u krvi može smanjiti stvaranje urina.
• prekomjerna tjelesna težina i debljina su dokazani uzroci bježanja mokraće. Uključite u svoje liječenje inkontinencije i redukciju tjelesne težine uz nadzor liječnika.
• različite bolesti sustava za kretanje mogu otežati odlaske na WC na vrijeme

Liječenje urgentne inkontinencije i prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura

Tvari koje iritiraju mjehur. Unos određene hrane i pića može se povezati s učestalim odlascima mokriti. Kofein, alkohol, ljuta hrana, kisela hrana i umjetna sladila mogu povećati, a njihovo uklanjanje iz prehrane smanjiti simptome urgencije.

Trening mjehura. Ovaj trening sastoji se od dvije komponente: mokrenje u određenim vremenskim razmacima tijekom dana i pokušaji voljne kontrole naglog nagona na mokrenje.

• Ako idete mokriti svakih 30-45 minuta, npr., pokušajte odgađati nagon za mokrenje na svakih 45 minuta na početku imali ili nemali nagon na mokrenje. Tijekom vremena potrebno je produljiti intervale između mokrenja i tako pokušati naviknuti voljno svoj mjehur na novi ritam. Mnoge žene mogu započeti i sa intervalima 1-2 sata.
• Kad osjetite jaki nagon na mokrenje pokušajte ga suprimirati stojeći mirno ili sjedeći uz istovremeno provođenje vježbi za mišiće dna zdjelice i razmišljajući o nagonu kao o valu koji prolazi i nestaje.
• Cilj ovog treninga je produljiti razdoblja između mokrenja. Normalno je ići mokriti svakih 3-4 sata tijekom dana, a za starije žene da se bude najviše jednom tijekom noći zbog mokrenja.

Izbjegavanje zatvora stolice. Zatvor može pogoršati učestalost mokrenja i urgenciju. Povećanjem unosa ostatnih vlakana ili preparata s ostatnim vlaknima između 20-30 g dnevno može pomoći kod zatvora.

Lijekovi

Kod nekih su žena simptomi urgencije jako izraženi tako da je potrebna upotreba lijekova da bi se pomoglo pacijentici. Postoji više vrsta lijekova koji su danas dostupni u liječenju urgencije i urgentne inkontinencije kao npr. solifenacin, oksibutinin, tolteridon, fesoteridon, trospij, darifenacin i mirabegron. Lijekovi utječu na glavni mišić koji je odgovoran za pražnjenje mjehura tako što ga smiruju. Time se postiže smanjenje učestalosti mokrenja i jakog nagona na mokrenje, te povećava količina mokraće koja može biti pohranjena u mjehuru u fazi punjenja mjehura.

Važno je naglasiti da se terapija lijekovima mora provoditi uz nastavak treninga mjehura. Lijekovi se mogu uzimati privremeno do smanjenja simptoma urgencije ili trajno ovisno o individualnom problemu kod svake pacijentice. Moguće nuspojave navedenih lijekova su suhoće usta, zatvor stolice i napadi vrućine. Mirabegron može utjecati na arterijski tlak pa je potrebno redovito kontrolirati tlak tijekom uzimanja ovog lijeka.

Botulinum toksin A je proizvod bakterija koji uzrokuje privremenu paralizu mišića. Ima istraživanja u kojima se on koristio za smirivanje mišića mokraćnog mjehura u cilju smanjenja simptoma urgencije kod žena koje nisu imale dobar učinak drugih lijekova. Zbog načina primjene, injekcija u mjehur, nije preporučljiv u širokoj upotrebi, a isto tako i zbog mogućih nuspojava, koje su ipak prolazne.

Vanjska magnetska inervacija – stimulacija mjehura i mišića dna zdjelice sjedenjem u magnetskom polju.

Električna stimulacija – stimulacija mjehura posebnim elektrodama, ambulantno ili kirurškim pristupom, može se koristiti iznimno u posebnim slučajevima ukoliko su manje invazivne metode (trening mjehura, lijekovi, vanjska magnetska inervacija) ostale bez učinka. Ambulantno se izvodi ubadanjem elektrode u donji dio leđa gdje se nalaze živci koji utječu na rad mjehura. Kirurškom tehnikom se ugrađuju posebni aparati slični pacemakeru koji stimuliraju također živce odgovorne za normalnu funkciju mokraćnog mjehura.

Liječenje stresne inkontinencije

Vježbe mišića dna zdjelice, tzv. Kegelove vježbe uključuju jačanje mišića koji su odgovorni za kontrolu bježanja mokraće:

• sastoje se u stezanju mišića kao da želite stisnuti prst koji je postavljen u rodnicu
• mišiće treba zadržati stisnutima 8-10 s i tada ih opustiti, opuštanje mišića tijekom vježbe je jednako važno kao i stezanje. Treba izvesti takvih 8-12 stezanja i opuštanja tri puta svakodnevno, ali ne rjeđe od 3-4 puta tjedno. Ovakve vježbe treba provoditi kontinuirano barem 15-20 tjedana. Naravno, najbolji učinak vježbi je ako se provode kontinuirano tijekom života
• mogu se izvoditi ležeći, stojeći i sjedeći i prilikom aktivnosti koje mogu uzrokovati bježanje mokraće (tjelesna aktivnost, dizanje tereta, kašljanje, kihanje)
• koriste se i u terapiji urgencije i urgentne inkontinencije i kod pacijentica koje koriste lijekove za smirivanje mokraćnog mjehura.

Vaginalni pesari su savitljive naprave od gume ili silikona koje se postavljaju u rodnicu i mogu smanjiti bježanje mokraće zbog stresne inkontinencije. Mogu se koristiti uz redovitu kontrolu kod žena koje ih dobro podnose ili nisu sklone operaciji. Toaleta rodnice i pesara treba se učiniti svakih 3-6 mjeseci kod vašeg liječnika ili to žena može učiniti sama.

Kirurško liječenje je liječenje različitim operacijskim zahvatima i ima u slučaju stresne inkontinencije dobar i dovoljno trajan učinak. Postojanje niza kirurških metoda je zapravo pokazatelj da nijedna metoda nije savršena i svaka od njih nosi svoje rizike, komplikacije, dobrobiti i mogućnost da bude neuspješna. Kirurške metode se ne primjenjuju kod žena koje planiraju još rađati.

Ostale mjere

Predlošci i pelene za inkontinenciju nisu metode liječenja inkontinencije, ali mogu biti potrebni u nekim slučajevima. Dostupni su u različitim veličinama i mogućnostima apsorpcije ovisno o jačini inkontinencije. Cilj je omogućiti normalnu suhoću i njegu kože u području vanjskih spolnih organa i spriječiti neugodan miris zbog bježanja urina. Kod ležećih inkontinentnih bolesnica postoje naprave za zaštitu kreveta i namještaja.

Kateteri se koriste u slučaju nemogućnosti pražnjenja mjehura. Redovito korištenje katetera povećava rizik infekcije mokraćnog sustava. Mogu se koristiti kao trajni kateteri ili se može primjenjivati povremena (intermitentna) kateterizacija u kućnim uvjetima.

Prijenosni toaleti koriste se kod slabije pokretnih bolesnica.