Noćno mokrenje

Nokturija

Iako je nokturija disfunkcija frekvencije mokrenja koja se javlja tijekom noćnog spavanja, ne mora je nužno pokretati disfunkcija donjeg dijela mokraćnog sustava (engl. lower urinary tract symptoms, LUTS), koji uključuje mjehur, prostatu ili uretru; umjesto toga, može je pokrenuti noćna prekomjerna proizvodnja urina ili noćna poliurija, koja je posljedica bubrežnih, kardiovaskularnih ili plućnih čimbenika. Ovo stanje može biti uzrokovano poremećajem funkcije mokraćnog mjehura, prostate i mokraćne cijevi. 

Noćno mokrenje je tegoba koja najviše smeta bolesnicima i koja ih dovodi liječniku. Nokturija je vodeći uzrok nedostatka sna i štetno utječe na opće zdravlje i kvalitetu života. Važno je da se nokturija razumije, liječi i nadzire kao poseban problem, kako bi se osiguralo da se bolesnici liječe.

Nokturija može biti uzrokovana sljedećim poremećajima:

• Poliurija: kada tijelo stvara previše urina u periodu od 24 sata
• Noćna poliurija: kada tijelo stvara previše urina tijekom noći
• Problemi s pohranjivanjem mokraćnog mjehura: kada mokraćni mjehur ne skladišti ili ispušta mokraću dobro
• Mješovita nokturija: kada se javlja više od jednog od navedenih problema

Normalna funkcija mokraćnog mjehura

Mokraćni mjehur je šuplji mišićni organ koji skuplja i izbacuje mokraću. Mokraćni mjehur sastoji se od dva dijela: tijela mokraćnog mjehura, koje se sastoji od mišića detruzora i od trigonuma - malog trokutastog područja glatke muskulature kroz koji prolaze mokraćovodi i mokraćna cijev. 

Sposobnost zadržavanja mokraće ovisi o normalnoj anatomskoj građi i normalnoj fiziologiji mokraćnog i živčanog sustava. Također mora postojati fizička i psihička sposobnost prepoznavanja potrebe za mokrenjem i zadržavanjem mokraće. Prosječan čovjek mokri 4 do 5 puta dnevno. Mokraćni mjehur kroz čitav dan skuplja mokraću i osoba sama odlučuje o prikladnom vremenu za mokrenje. Proces mokrenja ima dvije faze: fazu punjenja i zadržavanja mokraće te fazu pražnjenja mokraćnog mjehura.

Disfunkcija donjeg dijela mokraćnog sustava

Simptomi disfunkcije donjeg dijela mokraćnog sustava mogu se podijeliti na iritativne (smetnje pohrane i zadržavanja mokraće) i opstruktivne (otežan akt mokrenja). Smetnje pohrane, inkontinencija i nokturija najviše narušavanju kvalitetu života. LUTS nije samo normalan dio starenja, stoga je dobro posjetiti svog liječnika ako primijetite bilo kakve promjene u mokrenju - posebno ako simptomi utječu na kvalitetu života ili ometaju uobičajene svakodnevne aktivnosti. 

Iritativni simptomi:

• učestalo dnevno, a posebno noćno mokrenje
• urgencija - iznenadan i intenzivan nagon na mokrenje
• urgencija s inkontinencijom (nevoljno ispuštanje mokraće) 

Opstruktivni simptomi:

• tanji i slabiji mlaz mokraće
• poteškoće kod započinjanja mokrenja
• dizurija – mokrenje s naporom i napinjanjem; ponekad je potrebno mokriti u sjedećem položaju da bi mokraća krenula
• prekidanje mlaza prilikom mokrenja
• kapanje mokraće nakon mokrenja
• retencija (akutno zadržavanje mokraće) 

Benigna hiperplazija prostate je dobroćudno povećanje prostate. U većem broju slučajeva jedan od prvih simptoma je noćno mokrenje. U većine muškaraca nakon 45. godine dolazi do povećanja prostate, ali simptomi nisu u početku jako izraženi. Kliničke manifestacije benigne hiperplazije prostate učestalije se javljaju sa starenjem.

Dijagnostički postupci

Prije dijagnostičkih postupaka potrebno je voditi dnevnik mokrenja najmanje tjedan dana. To može liječniku pomoći da utvrdi obrazac uzimanja tekućine i broja mokrenja.

Digitorektalni pregled je osnovni pregled kod kojeg liječnik utvrđuje veličinu, konzistenciju i bolnost prostate. Od laboratorijske obrade provodi se analiza urina, kreatinin, ureja, kisela fosfataza, PSA (prostatični specifični antigen), a ultrazvučnim pregledom prostate i bubrega određuje se veličina i struktura prostate, ostatni (rezidualni) urin i stanje bubrega. Posebnost su tzv. urodinamske pretrage, kod kojih se posebnim aparatima određuju volumen, jačina i brzina mokrenja te cistoskopija, pregled mokraćnog mjehura optičkim instrumentom. 

Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur nastaje kod neuroloških bolesti (ozljede leđne moždine, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest). Oslabljena funkcija srca, sa zadržavanjem veće količine tekućine u tijelu, šećerna bolest te bubrežne bolesti također mogu dovesti do prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura.

Liječenje noćnog mokrenja

Kod vrlo blagih i početnih simptoma bolesnika liječnik redovito kontrolira i prati mu se kvaliteta života. Preporučuje se promijeniti životne navike, što uključuje sljedeće: dnevno uzimanje 1,5 litre tekućine na dan; smanjeno uzimanje tekućine kada pojava simptoma nije prikladna, npr. dulje putovanje, dulji boravak u javnosti; izbjegavanje prekomjernog uzimanja tekućine u večernjim satima; izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola, kave i čaja; izbjegavanje konzumacije alkohola u noćnim satima te smanjenje unosa alkoholnih pića većeg volumena (npr. pivo).

Također je potrebno provesti pregled lijekova i optimiziranje vremena davanja ili zamjene lijekova drugima koji imaju manje učinke na mokrenje (ove se preporuke primjenjuju posebno na diuretike); izbjegavanje sjedenja na hladnim mjestima; regulacija stolice (izbjegavati zatvor); održavanje povoljne tjelesne mase. 

Što se tiče farmakološke terapije, za liječenje poremećaja donjeg dijela mokraćnog sustava upotrebljavaju se sljedeći lijekovi: alfa-blokatori (silodosin), antikolinergici (oksibutinin, fesoterodin, darifenacin, tolterodin, tolterodin, solifenacin), agonisti beta-3-adrenoceptora (mirabegron), PDE-5-inhibitori (tadalafil, sildenafil, avanafil, vardenafil) te kombinirano liječenje novijim lijekovima.

U manjem broju slučajeva bit će potrebna kirurška intervencija zbog neodgovarajućeg odgovora na farmakoterapiju ili kao posljedica razvoja komplikacija, posebno akutno zadržavanje mokraće - retencija. Ostale komplikacije LUTS-a su česte urinarne infekcije, kamenci mokraćnog mjehura, krvarenje, hidronefroza i uremija. Benigna hiperplazima prostate danas se liječi transuretralnom resekcijom prostate (TUR). Samo kod jako uvećane prostate ili u slučaju kada je to stanje udruženo s konkrementima u mokraćnom mjehuru izvodi se otvorena prostatektomija.

Zaključak

Donji dio mokraćnog sustava nije glavni uzrok nokturije. Liječnik mora procijeniti bolesnika zbog osnovnih uzroka, prepoznajući da su najvjerojatniji uzroci poremećaji spavanja, poliurija i endokrina bolest. Za rješavanje nokturije potreban je timski pristup. Možemo zaključiti da, osim organskih čimbenika koji uzrokuju nokturiju, postoji i povezanost s čimbenicima načina života.

Dakle, promicanje zdravog načina života uz kvalitetnu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost korisno je ne samo za potencijalno poboljšanje ili smanjenje nokturije, već i za opće zdravlje.