Nekontrolirano mokrenje

Statička inkontinencija urina

Mokrenje jest fiziološka funkcija pod našom voljnom kontrolom, a poremećaj u pražnjenju mokraćnog mjehura moguće je podijeliti u tri osnovne skupine. U prvoj skupini su one pacijentice kojima mokraća bježi kod manjeg ili većeg napora, odnosno napinjanja trbušnih mišića (kao što je, primjerice, kihanje, kašljanje, plesanje, trčanje, dizanje tereta ili vježbanje). Uzrok ovog poremećaja jest oštećenje tkiva dna zdjelice zbog čega je mokraćna cijev (uretra) izgubila čvrstu podlogu u stjenci rodnice na koju se oslanja.

Za bolju ilustraciju zamislite gumeno vrtno crijevo kroz koje teče voda. Ako nogom stisnete crijevo koje se nalazi na čvrstoj podlozi (npr. na betonu) zaustaviti ćete protok vode. Slično se događa kod zdravih osoba kada napinjanjem trbušnih mišića povećamo tlak u trbušnoj šupljini. Taj tlak će pritisnuti mokraćni mjehur i uretru i gurati ih prema dolje. Ako je tkivo ispod uretre dovoljno čvrsto, tlak u trbušnoj šupljini će stisnuti uretru te na taj način onemogućiti bježanje mokraće. Zamislimo li pak da se vrtno gumeno crijevo nalazi na mekanoj podlozi (npr. na rahloj zemlji), pritisak crijeva nogom neće zaustaviti protok vode. To se događa u našem tijelu ako je oslabilo tkivo koje se nalazi ispod mokraćne cijevi. Povećanjem pritiska na mokraćni mjehur mokraća će bez kontrole istjecati kroz mokraćnu cijev.

Ovakav poremećaj naziva se stresna ili statička inkontinencija urina. Uzroci mogu biti brojni, a zajedničko im je da je došlo do prenaprezanja i puknuća fascije dna zdjelice. To je čvrsti sloj građen od vezivnog tkiva, a najodgovorniji je za očuvanje urednog položaja organa u maloj zdjelici. Do oštećenja fascije može doći ako u slučajevima težeg vaginalnog poroda (primjerice, ako je dijete bilo veće porođajne težine, ako je upotrijebljen vakuum ekstraktor u porodu, ako je učinjena epiziotomija ili je došlo do razdora međice težeg stupnja), zatim kod odstranjenja maternice, u menopauzi, kod pretilosti, težeg fizičkog rada tijekom života, kod opstipacije i slično. Također, oko 20% trudnica kojima je bježala mokraća nastavljaju imati ovaj poremećaj i nakon poroda.

Urgentna inkontinencija urina

Drugu grupu čine one pacijentice koje se žale na učestalo mokrenje. Osim vrlo učestalog dnevnog mokrenja (polakisurija) još veći problem čini često noćno mokrenje (nikturija). Uzrok ovom poremećaju funkcije mokraćnog mjehura jest njegova prekomjerna aktivnost zbog čega mjehur nikad nije u relaksiranom stanju. Naime, i kod malog istezanja njegove stjenke za vrijeme punjenja mokraćom javlja se iznenadna i neodoljiva potreba za mokrenjem koju je teško odgoditi (urgencija). Ako je poremećaj još težeg stupnja, tada nećemo na vrijeme stići do WC-a i mokraćni mjehur će se početi prazniti bez naše dozvole, odnosno bez voljne kontrole. Tada govorimo o urgentnoj inkontinenciji.

Za razliku od prve grupe pacijentica koje imaju anatomski defekt, ovdje anatomski odnosi u rodnici ne moraju biti poremećeni, već se radi o nekoordiniranom djelovanju vegetativnog živčanog sustava koji ima simpatički i parasimpatički dio. Međusobno najčešće djeluju suprotno - što aktivira simpatikus to inaktivira parasimpatikus inaktivira i obrnuto. Ipak, uzrok ovom poremećaju nije potpuno razjašnjen, premda znamo da do urgencije dolazi kod oštećenja donjeg dijela kralježnice, u nekim neurološkim bolestima, kod promjena u stjenci mokraćnog mjehura koje se mogu vidjeti mikroskopom, ali i u nekim drugim stanjima.

Treću grupu čine one pacijentice koje imaju obje vrste poremećaja, dakle i statičku inkontineciju i urgenciju. U takvim slučajevima govorimo o miješanoj urinarnoj inkontinenciji.

Dijagnosticiranje poremećene funkcije mokraćnog mjehura

Prvo i najvažnije pravilo jest otvoreno razgovarati s liječnikom. Možemo reći da oko 50% populacije iznad 50 godina ima neki od navedenih poremećaja različitog stupnja. Međutim, čak 50-70% žena s inkontinencijom mokraće ne traži pomoć zbog neinformiranosti ili mišljenja kako njihov problem nije društveno prihvatljiv. Vrlo često žena u liječničkoj ordinaciji neće sama spomenuti ovaj problem, a o njemu počne pričati tek nakon liječničkog pitanja: "Gospođo, imate li problema s mokrenjem?"

Tek tada često počne iznošenje godinama prikrivanih problema. Utjecaj nekontroliranog mokrenja na svakodnevni život je ogroman: ograničenje ili prestanak tjelesnih aktivnosti, krivnja i depresija, gubitak samopoštovanja, strah (od opterećenja, gubitka kontrole mokraćnog mjehura, mirisa urina), izostanak s posla, smanjena produktivnost, smanjenje društvene interakcije, ograničenja planiranja putovanja zbog pristupa WC-u, kao i izbjegavanje spolnih odnosa i intimnosti.

Nakon razgovora s liječnikom i ginekološkog pregleda u oko 60% slučajeva nije potreban daljnji dijagnostički postupak, već liječnik odmah može predložiti način liječenja prisutnog poremećaja. U ostalim slučajevima potrebno je provesti daljnju dijagnostičku obradu nakon koje će se razjasniti o kojoj se vrsti poremećaja točno radi te na koji način će se pristupiti problemu.

Liječenje

Statička inkontinencija urina, dakle bježanje mokraće u naporu, liječi se korektivnim operacijskim zahvatom. Cilj operacije je pojačati tkivo ispod mokraće cijevi te na taj način stvoriti one uvjete kao kad bi vrtno crijevo pritisnuli na tvrdu podlogu. Ovakav zahvat se izvodi kroz rodnicu, ne otvara se trbušna šupljina, a postoji nekoliko načina izvođenja. Za ojačanje potpore uretri koriste se ili dijelovi spomenute fascije koji se međusobno šivaju, ili umjetni materijal - tzv. mrežica. Vrlo je važno da se nakon dolaska kući iz bolnice ne naprežu trbušni mišići idućih 1-2 mjeseca kako bi se postigao što bolji učinak operacije.

Učestalo mokrenje (kako dnevno, tako i noćno) te bježanje mokraće liječi se lijekovima, a potrebno je promijeniti i neke životne navike. Važno je konzumirati manje kave i gaziranih pića, kao i smanjiti uzimanje tekućine u večernjim satima. Često se savjetuje vođenje tzv. dnevnika mokrenja gdje se bilježiti vrijeme te količina popijene i izmokrene tekućine kroz nekoliko dana. Treningom mokraćnog mjehura moguće je produljiti vrijeme između mokrenja.

Što se tiče odabira adekvatnog lijeka, prvi terapijski izbor čine lijekovi iz skupine "antikolinergika" koji smanjuju utjecaj parasimpatičkog živčanog sustava na mokraćni mjehur te na taj način dovode do opuštanja stjenke mokraćnog mjehura. Ipak, njih se ne smije koristiti u slučajevima povišenog očnog tlaka glaukom) ili miastenije gravis, a kao nuspojave se najčešće javljaju suhoća usta i usporen rad crijeva. O izboru lijeka nužno je konzultirati se s liječnikom; najčešće propisivani lijek je solifenacin u dnevnoj dozi od 10 miligrama.

Treća skupina žena s oba oblika poremećaja funkcije mokrenja je najbrojnija te nerijetko zahtijeva obje vrste liječenja. Prvo se liječi prekomjerno aktivni mokraćni mjehur s lijekom koji će tu aktivnost smanjiti, a zatim se pristupa operativnom zahvatu koji za cilj ima popraviti defekt dna zdjelice te uspostaviti uredne anatomske odnose.

Ako ste pročitali ovaj članak i imate barem jedan simptom vezan uz poremećenu funkciju mokraćnog mjehura - razgovarajte sa svojim obiteljskim liječnikom ili ginekologom. Oni će znati kako Vam pomoći, a Vi ćete živjeti s puno manje ograničenja u svakodnevnim aktivnostima.