Kako razlikovati prehladu od alergije?

Što je alergija?

Alergija je skupni pojam kojim označavamo preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do upale sluznice uzrokovane IgE-posredovanom imunosnom reakcijom te pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja očiju, kao i curenja ili začepljenosti nosa. Najčešći alergijski poremećaji su alergijski rinitis-rinosinuitis, rinokonjunktivitis i alergija na pelud. Osim toga, alergijski rinitis predstavlja i najčešći neinfekcijski rinitis.

Sezonske alergije nastaju periodički, sezonskim otpuštanjem peludi s raznih biljaka. Ukoliko se smetnje pojavljuju samo u određeno godišnje doba, vjerojatno je u pitanju alergija na pelud trava, drveća ili korova čiju pelud po okolini raznosi vjetar. Moguće je istovremeno biti alergičan na više biljaka, pa shodno tome imati smetnje tijekom proljeća zbog peludi stabala, a tijekom jeseni zbog peludi korova (ambrozija).

Ukoliko smetnje traju tijekom čitave godine ili se razbuktavaju nekoliko puta godišnje (godišnje alergije), moguće je da alergiju izazivaju tvari koje nisu vezane za godišnje doba, kao što su, primjerice, kućna prašina (nalazi se u kućnom namještaju, posteljini, tepisima, madracima i zastorima), dlaka kućnih ljubimaca i njihova slina, izlučevine kukaca, spore gljivičnih uzročnika, i slično.

Povezanost alergije i astme

Kod nekih ljudi mogu se javiti još teže smetnje, kao što su teško disanje, gušenje i tzv. "sviranje" u prsima. Ovakvo stanje naziva se alergijskom astmom (asthma bronchiale). U podlozi astme nalazi se kronična upalna reakcija sluznice koja uzrokuje poremećaj u funkcioniranju mišića dišnih puteva na način da oni postaju hiperreaktivni. Hiperreaktivnost zapravo znači da će ti mišići, kao odgovor već na malu količinu alergijske tvari, burno reagirati stiskanjem (spazmom) i tako uzrokovati suženje dišnih puteva.

Osim hiperreaktivnosti, upala uzrokuje i pojačano stvaranje sluzi koja se nakuplja u dišnim putevima te tako dodatno onemogućava protok zraka. Svi ovi poremećaji kod bolesnika izazivaju već navedene simptome nedostatka zraka, gušenja, piskanja ili sipnje pri disanju. Pri protoku zraka kroz tako sužene dišne puteve prilikom izdisaja nastaju zvučni fenomeni "sviranja" ili "fućkanja" koji su specifični za napad astme.

Povezanost alergije i astme vrlo je česta pojava. Smatra se da oko 40 posto bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da čak 90 posto bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Alergijski rinitis često prethodi astmi, pa se smatra izravnim rizikom razvoja astme. Shodno svemu navedenom, za učinkovito liječenje astme neophodno je i istovremeno liječenje alergijskoga rinitsa.

Dijagnostika i liječenje alergija

Alergija se potvrđuje (ili isključuje) testiranjem. Brz i jednostavan test jest uzimanje citološkog obriska nosne sluznice koji bi kod alergijskog rinitisa u sluznici trebao pokazati eozinofilne granulocite, tj. eozinofile. Drugi način testiranja su krvne pretrage u kojima se traži povišen sadržaj IgE protutijela u krvi. Najčešći način su kožni testovi (testiranje neposredne preosjetljivosti) kojim se uvodi suspektni alergen u kožu različitim tehnikama (scratch, prick, puncture, patch testiranje ) i zatim očitava reakcija koja se ogleda u veličini kožnih promjena.

U liječenju alergije prvenstveno se koriste opće mjere koje uključuju izbjegavanje alergena, prestanak pušenja, prozračivanje boravišnog prostora, stambenu higijenu, kontrolu vlage, planiranje aktivnosti na otvorenome rano ujutro ili uvečer kada su koncentracije alergena najniže, kao i tuširanje nakon aktivnost na otvorenome.

Farmakoterapija predstavlja temelj liječenja alergijskog rinitisa i astme, a ogleda se u kontroliranju upalnog procesa. Najbolji rezultati se postižu primjenom intranazalnih ili inhalacijskih kortikosteroida, antagonista leukotrijenskih receptora ili peroralnih antihistaminika.

Što je prehlada i kako se razlikuje od alergije?

Prehlada je akutna virusna kataralna upala sluznice nosa i prednjeg dijela ždrijela, u tijeku koje se javljaju hunjavica, kihavica, osjećaj začepljenosti nosa i ušiju, suhoća, stezanje i lagana bol u ždrijelu, vrućica, kao i lagana bolnost mišića. Bolest u prosjeku traje 6 do 7 dana, nakon čega dolazi do potpunog ozdravljenja. Liječenje prehlade je simptomatsko, što uključuje mirovanje, tople napitke, antipiretike, a po potrebi i analgetike.

Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:

• Uz kihanje, začepljenost nosa i bolnost grla, na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja.
• Smetnje prehlade nestaju spontano nakon kraćeg vremena, za razliku od simptoma alergije koji traju znatno dulje i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
• Ako simptomi traju dulje od dva tjedna, postoji mogućnost da se radi o alergiji.
• Ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije.
• Ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen), gotovo sigurno se radi se o alergiji.
• Kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade takav svrbež nije prisutan.
• Kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelene boje.
• Kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje obično dovodi do olakšanja.
• Pozitivni nalazi alergološkog testiranja ukazuju na alergiju.
• Testovi plućne funkcije (spirometrija) kod astme pokazuju opstruktivne smetnje ventilacije, dok je kod prehlade nalaz uredan.
• Nestanak tegoba na uvođenje ciljane terapije (kortikosteroidi, antihistaminici, antagonisti leukotrijenskih receptora) ukazuje na alergiju.

Zaključak

Ukoliko su prisutne smetnje i simptomi poput iritantnog svrbeža očiju i nosa, kihanja, curenja bistrog i vodenastog sekreta iz nosa, suhog kašlja ili kašljucanja koji se javljaju noću i pred jutro, kao i sviranja u prsima, a javljaju se uvijek u istom godišnjem periodu, traju dulje od dva tjedna i ne smiruju se, dobro je potražiti savjet liječnika obiteljske medicine jer se najvjerojatnije radi o alergiji, tj. alergijskom rinitisu i/ili astmi. Po potrebi liječnik pacijenta može uputiti na daljnju dijagnostičku obradu te pregled specijaliste otorinolaringologa ili pulmologa. Simptomi i tegobe nestaju vrlo brzo nakon uvođenja ciljane i adekvatne terapije.