Što treba znati o njezi kože dojenčeta?

„Što manje – to bolje!“

Do sada su roditelji osjećali potrebu pružiti što više njege koristeći različite preparate jer ideal je čista i mirišljava beba. Obzirom na vulnerabilnost i nezrelost kože novorođenčad  je potencijalno ugrožena uslijed korištenja velike količine raznih sredstava za higijenu i njegu. Moguća je povezanost sa povećanjem učestalosti ekcema, astme i drugih alergijskih bolesti. Naime dječja kozmetika nerijetko sadrži brojne kemijske spojeve koji mogu biti potencijalno škodljivi. Treba imati na umu da je dječja koža vrlo tanka i dvostruko propusnija za vodu i kemijske spojeve koji se nanesu na kožu. Osim toga relativna površina kože (omjer apsolutne površine kože u odnosu na tjelesnu masu) je u dojenčeta 5-7 puta veća negoli u odrasle osobe, stoga potencijalno škodljivi spojevi imaju značajno izraženiji utjecaj na organizam. Stoga se preporuča koristiti samo vodu u higijeni tijela novorođenčeta, a ako se koristi kozmetika ona treba biti bez potencijalno škodljivih spojeva kao što su konzervansi, bojila i mirisi. 

Kod prijevremeno rođenih još je značajnije ne koristiti kemijska sredstva za njegu, barem do termina kada su se trebali roditi.

Kupanje u kadici

Sa kupanjem u kadici se može započeti kada zaraste pupčana ranica. Preporučamo upotrebu većih kadica ravnog dna jer pruža više slobode i užitka “plivanja”. Sve što je potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke. Ne treba se udaljavati od djeteta, uvijek jednom rukom budite u kontaktu s njim. Temperatura prostorije oko 24⁰ a temperatura vode 37⁰ C. Većina dojenčadi tijekom prve godine ne treba šamponiranje kose. Ako je potrebno zbog puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske mirise, boje niti visoko alergene i iritirajuće konzervanse. Generalno, šamponi za kupanje nisu potrebni tijekom prve godine života, teže se uklanjaju (ispiru) sa kože i potrebno je tuširanje. Sapun za njegu dojenčadi (ali i kože odraslih) mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5) što je naznačeno na ambalaži proizvoda). Sindeti (synthetic detergents) su moderna alternativa sapunima. Peru dobro kao i sapuni, ali su u prednosti zbog postojanosti prema tvrdoj vodi, nižih su pH vrijednosti i bolje podnošljivi za kožu, posebno onu s kroničnim ekcemom. Pjenušave kupke se u najranijoj dobi ne preporučaju. Naime, većina ovih kupki sadrži deterdžente koji uništavaju korisnu bakterijsku floru kože i uklanjaju zaštitni kiseli sloj sa kože. Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sustava dojenčadi. Zimi je koža sklonija jačem isušivanju tako da se u periodu većih hladnoća preporuča rjeđe kupanje dojenčadi.

Maslinovo ulje se ne preporuča kao sredstvo za njegu dojenačke kože. Naime oleinska kiselina iz maslinovog ulja otapa dvoslojne membrane koje međusobno povezuju odumrle stanice površnog sloja kože. Ako je potrebno, radije koristite bademovo ulje iz organskog uzgoja.

Pelenski osip

Uobičajeni je oblik upale kože (dermatitisa). Većina dojenčadi ga dobije najčešće u dobi od 8-10 mjeseci. Češće se javlja u novorođenčadi sa soorom (mlječac – gljivična infekcija usne šupljine koju obilježavaju bijele naslage na jeziku i sluznici usne šupljine), dojenčadi koja uzimaju antibiotik ili nakon uvođenja nadohrane. Također mu pogoduju uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, tijesne pelene zbog mehaničkog trenja, rjeđe mijenjanje pelena i uporaba plastičnih gaćica. Ponekad pelenski osip nastaje kao posljedica proljeva. Stolice budu tekuće i razlijevaju se po cijeloj površini kože koju prekriva pelena. Kako su crijeva podražena upalom (najčešće virusna infekcija), kiseli sadržaj iz želuca vrlo brzo prođe kroz probavnu cijev i stolice ostaju kisele. Stoga je korisno u što kraćem roku nakon pražnjenja crijeva  isprati umazano područje mlazom mlačne vode, posušiti tapkanjem suhim ručnikom i ostaviti neko vrijeme bez pelene kako bi se koža zračila. Potom se može nanijeti deblji sloj neutralne kreme koji će priječiti kontakt naredne stolice sa iritiranom kožom. Što zbog oštećenja kože, što zbog stresom uzrokovanog pada imunosti, relativno su česte infekcije zahvaćenih područja gljivicama i bakterijama. U tom slučaju treba zatražiti liječničku pomoć. Kod proljeva (ali i inače), uporaba vlažnih maramica se ne preporuča, tek iznimno ako u tom trenutku nema mogućnosti pranja vodom.

Pelene, jednokratne ili višekratne?

I jedne i druge imaju prednosti i nedostataka, kako sa aspekta zdravlja kože tako i s  ekonomskog i ekološkog. Činjenica je da otkako se većinom koriste jednokratne pelene rijetko susrećemo teške oblike pelenskog dermatitisa u kojem je cijelo područje pelena bolno i nalikuje na opeklinu. Stoga je, naročito u slučaju proljeva, preporučljivo korištenje jednokratnih pelena. Uobičajeno, treba dobro oprati ruke prije i nakon njege!

Bezpelenaštvo – odrastanje bez pelena?

Unatrag desetak godina sve je veći broj roditelja koji prakticira bezpelenaštvo u različitim varijantama, no još uvijek ovakav pristup u našoj sredini predstavlja rijetkost. O čemu je riječ?

U velikom broju kulturološki i ekonomski bitno različitih sredina se pelene ne koriste. Majka je manje-više neprekidno u bliskom kontaktu s djetetom i dosta se lako uspostavlja prepoznavanje djetetovih signala o potrebi mokrenja ili defekacije. Roditelj, odgovarajući na navedene signale, postavlja dijete u primjerenu poziciju za obavljanje nužde - najčešće tako da ga drži u položaju sjedenja na podlakticama iznad površine gdje je primjereno odlaganje mokraće i stolice. U nerazvijenim sredinama, gdje se nužda u pravilu obavlja u prirodi to je prirodni okoliš- livada ili slivnik za kišu na cesti. U razvijenim sredinama to je WC školjka ili lavabo. I odista, za razliku od djece koja koriste pelene, bezpelenaši brzo uspostavljaju kontrolu vršenja nužde. Korištenje pelena se smatra glavnim uzrokom kasnije uspostave kontrole, nerijetko se pelene koriste i tri godine.Razmatrajući sa stajališta ranog emocionalnog razvoja, nedvojbena je korist od upućenosti roditelja na prepoznavanje djetetovih signala i iskazivanje spremnosti da pruži djetetu adekvatan odgovor. Time dijete spoznaje da ga majka razumije i da će zadovoljiti njegove potrebe. Biološki gledano, zadržavanje produkata velike i male nužde na koži i spolnim organima može donijeti samo nevolje. Situacija je značajno povoljnija u razvijenim zapadnjačkim kulturama za djecu u pelenama i onu bez pelena obzirom da većina domaćinstava ima tekuću vodu i visoke higijenske standarde. U nerazvijenim zemljama, gdje toga većinom nema, glavni problem su crijevne zarazne bolesti i upale mokraćnih organa. 

Stoga u zaključku se može preporučiti ova metoda ako je prihvaćaju roditelji i dijete i ako se pritom osjećaju dobro i slobodno.