U normalnim fiziološkim uvjetima nivo glukoze u krvi posljedica je djelovanja inzulina, glukagona (oba predstavljaju hormone gušterače) i hormona rasta (kojeg luči hipofiza - žlijezda smještena u centralnom dijelu mozga). Koncentracija glukoze u krvi ovisi o međusobnim koncentracijskim odnosima tih hormona u organizmu. Glukoza koja se natašte nalazi u krvi nastaje procesom sinteze glukoze (glikogeneza) u jetri. Nakon obroka koncentracija glukoze u krvi poraste i tako povećana koncentracija aktivira lučenje inzulina. Taj hormon potiče ulazak glukoze u stanicu i njeno iskorištavanje. Na stanice jetre i mišića inzulin djeluje tako da u tim stanicama potiče nastanak glikogena (rezervnog šećera) iz glukoze.

U svakom slučaju inzulin ima tu ulogu da snižava vrijednost glukoze u krvi. Šećernu bolest (lat. diabetes mellitus) je sindrom koji često definiramo kao metaboličku bolest povezanu sa poremećajem u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina. Uzrok ove bolesti je nedostatak ili neučinkovitost inzulina. Kod tih bolesnika prehrana igra ključnu ulogu.

Tijekom posljednja dva desetljeća u cijelom je svijetu znatno porastao broj oboljelih od dijabetesa. Kao presudne čimbenike u nastanku ove kronične bolesti ovisne o hormonu pankreasa inzulinu možemo navesti nasljednu sklonost, autoimune procese, virusne infekcije, toksično popratno djelovanje pojedinih lijekova i djelovanje nekih kemijskih spojeva (npr. aloksana). Prvi čimbenik koji se navodi kao uzrok nastanka "inzulin-neovisnog dijabetesa" je neadekvatna prehrana često povezana sa prekomjernom tjelesnom težinom (preko 80% dijabetičara koji boluju od ovog tipa dijabetesa je pretilo).

Uza sve prethodno nabrojene čimbenike moramo uvrstiti i rizični faktor povezan s načinom života kod kuće i na radnom mjestu - stres. U stresu se između ostalih tvari luči i hormon nadbubrežne žlijezde - adrenalin. Radi jačeg lučenja adrenalina fiziološki dolazi do laganog porasta glukoze u krvi prilikom stresa (fizičkog napora, straha ili psihičkih napora). Ali kada je stres jači ili kada duže traje stalno, uvećana koncentracija adrenalina uzrokuje stalno prisutnu hiperglikemiju. To je opasno stanje!

Fizičkom aktivnošću potrošit ćemo oslobođenu glukozu i spriječiti razorno djelovanje koja tako oslobođena glukoza može prouzročiti u našem organizmu. Stoga se fizička aktivnost uvijek preporučuje kao jedan od osnovnih "pomagača" kad se želimo osloboditi bilo kakvih psihičkih pritisaka. Nakon brze šetnje, plivanja, igre ili ostalih aktivnosti redovito se osjećamo opuštenije.

Adekvatnom prehranom uvelike možemo utjecati na prevenciju dijabetesa neovisnog o inzulinu koji se obično javlja kod pretilih osoba nakon 40. godine života. Takozvana "dijabetička dijeta" koju liječnik pripisuje pacijentu nakon što se ustanovi da je kod njega došlo do javljanja ove bolesti, predstavlja onu "idealnu prehranu" kakvu bismo svi morali provoditi čitav život. Jer dijabetička dijeta je regulirana, izbalansirana prehrana kojom se želi spriječiti hiperglikemija i regulirati metabolizam masti i glukoze. Preporučljivi omjeri odnosa proteina, ugljikohidrata i masti kod ove prehrane iznose 10-15%:55-60%:25-30%.