Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om

Podjela virusa

Virusi se dijele u 2 grupe:

• niskorizični tipovi (6, 11, 40, 42, 43, 44, 54, 61, 70, 72, 81, CP6108) i 
  
• visokorizični tipovi (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 56, 58, 59, 68, 73, 82).
  

Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, a infekcija je najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom.

Kliničke manifestacije HPV infekcije

Infekcije HPV-om se mogu podijeliti u tri skupine: klinička, subklinička i latentna infekcija. Infekcije HPV-om mogu biti klinički vidljive, ili pak mogu biti takve da se ne vide na liječničkom pregledu (subklinička infekcija), no vidljive su nakon premazivanja 3-5%-tnom octenom kiselinom uz primjenu kolposkopske tehnike. Latentna infekcija je karakterizirana prisutnošću HPV-ovog DNA u tkivu dok je virus odsutan u kolposkopskim i histološkim nalazima, a otkriva se HPV-ov DNA genotipizacijskim metodama.

Najčešći oblici bolesti su izrasline na koži ili na sluznicama, koje se obično označavaju kao spolne bradavice ili kondilomi. Takvi kondilomi mogu biti šiljasti, ravni, papularni, te u obliku keratotičkih genitalnih bradavica. Ponekad su kondilomi osobito veliki, te se u takvim slučajevima govori o gigantskim kondilomima.

Ostali pojavni oblici bolesti jesu: epidermodysplasia verruciformis, bovenoidna papuloza, erythroplasia Queyrat, Morbus Bowen, posebna oštećenja vrata maternice (CIN-cervikalna intraepitelna neoplazija), vagine (VAIN-vaginalna intraepitelna neoplazija), vulve (VIN-vulvarna intraepitelna neoplazija), perinealnog (PAIN-perinealana intraepitelna neoplazija) i perianalnog i analnog područja (AIN-analna intraepitelna neoplazija), penisa (PIN-penilna intraepitelna neoplazija), te maligni tumori (karcinomi spolovila).

Molekularnim metodama dokazana je prisutnost različitih tipova HPV-a iz grupe visokog rizika u 99,7% karcinoma vrata maternice, pa se humani papiloma virus smatra primarnim faktorom rizika u nastanku tog karcinoma.

Razvoju karcinoma prethode promjene epitela vrata maternice koje se obuhvaćaju kraticom CIN ili cervikalna intraepitelna neoplazija, a prema jačini promjena postoje 3 stadija:

• CIN 1 - blaga displazija
  
• CIN 2 - srednje teška displazija
  
• CIN 3 - teška displazija ili čak karcinom in situ
  

Dijagnostika HPV-a

Dijagnosticiranje prisutnosti HPV-a obuhvaća klinički (ginekološki ili urološki) pregled, citološki ili histološki pregled te korištenje metoda molekularne biologije.

Klinički pregled je osnova za postavljanje dijagnoze vidljivih HPV lezija vanjskog spolovila. Pregledati treba cijelu anogenitalnu regiju uz pomoć jakog svijetla i povećala. Subklinički oblik bolesti se može vidjeti tek premazivanjem tkiva 3-5%-tnom octenom kiselinom i primjenom kolposkopa.

HPV se dokazuje uzimanjem brisa vrata maternice kod žena odnosno mokraćne cijevi kod muškaraca. Histološki, za HPV infekcije karakteristične stanice su koilociti. Koilociti su morfološki promjenjene stanice koje su inficirane HPV-om. Osim svjetlosnim mikroskopom, prisutnost HPV-a se može dokazati elektronskim mikroskopom i imunohistokemijskim metodama. Međutim, sve ove metode imaju relativno nisku osjetljivost i specifičnost, a osim toga ne omogućavaju genotipizaciju HPV-a.

Danas se za dijagnostiku zaraze HPV-om isključivo upotrebljavaju metode molekularne dijagnostike (Southern-blot, metoda dot-blot, in situ hibridizacija, tekućinska hibridizacija na kojoj se temelji Digene Hybrid Capture test).

Liječenje HPV-infekcija

Sve trenutno dostupne metode liječenja HPV-infekcija odnose se na liječenje promjena - genitalnih bradavica i promjena na vratu maternice. Niti jedna metoda liječenja ne dovodi do uništavanja virusa.

Genitalne bradavice (šiljati kondilomi) u žena smještene su na stidnici, stijenci rodnice, vratu maternice i međici, a kod muškarca se najčešće nalaze ispod prepucija oko korone glansa, u otvoru mokraćne cijevi i na samom tijelu penisa. Kondilomi se uklanjaju elektrokauterizacijom, laserom, krioterapijom i kirurškom ekscizijom. Lokalna primjena lijekova je dugotrajna metoda liječenja koja rijetko daje trajnije rezultate.

Preinvazivne, intraepitelne promjene vrata maternice obično su asimptomatske, te se uglavnom otkrivaju rutinskim uzimanjem obriska vagine, cerviksa i endocerviksa (VCE) za citološku analizu (papa-test), kolposkopijom.

Medikamentno liječenje CIN-a uzrokovanog HPV-om za sada nije dalo očekivane rezultate, te su nam uglavnom na raspolaganju kirurške metode liječenja (konizacija nožem, LLETZ-konizacija (ekscizija zone preobrazbe niskovoltažnom dijatermijskom petljom), krioterapija, elektrokauterizacija, CO2-laserska vaporizacija, CO2-laserska konusna biopsija).

Karcinom vrata maternice i HPV

Karcinom vrata maternice je najznačajnija i najozbiljnija posljedica infekcije HPV-om, a njegova pojava može se smanjiti primarnom prevencijom (cijepljenje adolescentica) i sekundarnom (organizirani probir-screening ciljne populacije).

Prevencija raka maternice jeftina je i učinkovita. Kada se prekancerozne promjene otkriju na vrijeme, u najranijem stadiju, i kada se rano počinju liječiti još minimalne promjene tkiva vrata maternice, žena neće dobiti karcinom. Ako žena svake godine napravi papa-test, mogućnost da se razvije karcinom vrata maternice smanjuje se za preko 90%.

Čak 50-80% blagih poremećaja u papa-testu uz pozitivan nalaz HPV-a vraća se na normalu bez liječenja. Slabljenje imunološkog sustava uslijed stresa, loše prehrane, konzumacije alkohola, pušenja, može potaknuti aktivnost virusa. Zato kod nalaza HPV-infekcije vrata maternice najvažnija je redovita papa-kontrola.

Vakcina protiv HPV-a

Vakcina se sastoji od HPV-6, -11, -16, -18. Nova vakcina je odobrena za djevojke između 9-26 godina koje nisu zaražene HPV-om. Smatra se da bi za takvu profilaktičku vakcinu ciljna populacija trebale biti djevojke koje još nisu stupile u spolne odnose te bi se na taj način bile zaštićene. Učinak vakcine na mušku populaciju još je upitan, te se smatra da dokle god ne budemo imali detaljnija istraživanja, muškarce ne bi trebalo cijepiti.

Osim tzv. profilaktičkih cjepiva, istražuju se i terapijska cjepiva koja bi se davala osobama koje su već zaražene HPV-om, a služila bi za prevenciju stvaranja karcinoma.

Budući da cjepivo ne štiti od svih tipova HPV-a, neće pružiti zaštitu za oko 30% karcinoma i kondiloma kao ni od ostalih spolno prenosivih bolesti, važnost redovitog probira za karcinom vrata maternice povezanog s infekcijom humanim papilomavirusom cijepljenjem se ne umanjuje.