Atletsko stopalo - zarazna gljivična infekcija

Sportaši kao rizična populacija

Atletsko stopalo (primjereniji hrvatski prijevod bio bi sportsko stopalo) učestala je i zarazna gljivična infekcija koja dovodi do ljuštenja i jakog svrbeža stopala. Poznata je i pod latinskim nazivom tinea pedis. Naziv duguje činjenici da se vrlo često javlja kod sportaša, kod kojih razvoju infekcije pogoduje zatvorena sportska obuća uz pojačano znojenje nogu. Rasprostranjenost bolesti u Europi doseže 20 posto, a učestalija je kod muških osoba. Rastući trend pretilosti i starenje populacije, što su također važni rizični čimbenici, doprinosi globalnom rastu učestalosti atletskog stopala.

Samu infekciju izazivaju dermatofitne gljive kao što su Epidermophyton floccosum, Trichophyton rubrum sensu stricto i Trichophyton interdigitale, premda ulogu mogu igrati i brojni drugi uzročnici. Bolest se najčešće prenosi u vlažnim, zajedničkim objektima gdje ljudi hodaju bosonogi, a za razmnožavanje je potreban topao i vlažan okoliš (kao što je, primjerice, unutrašnjost cipela). Izvor infekcije predstavljaju ljuščice kože koje otpadnu s inficirane osobe, a sadrže infektivne gljivične elemente.

Postavljanje dijagnoze

U slučajevima kad postoji sumnja da se radi o atletskom stopalu, za potvrdu dijagnoze potrebna je mikrobiološka obrada adekvatno uzetih uzoraka - ljuščica kože ili strugotina noktiju. Direktnom mikroskopijom preparata iz uzoraka ljuščica kože pripravljenih s kalijevom lužinom (KOH) mogu se vidjeti prozirne i gusto pregrađene hife. Vizualizaciju gljivičnih elemenata može poboljšati korištenje specifičnih fluorescentnih boja. Uzročnika je iz kliničkog materijala moguće uzgojiti i na posebnoj hranjivoj podlozi nakon inkubacije od dva do četiri tjedna, što otvara vrata konačnoj identifikaciji dobivenih gljivičnih izolata.

Simptomi i znakovi atletskog stopala

Većina slučajeva atletskog stopala manifestira se isključivo suhom, perutavom kožom te često prolazi neotkriveno. Teže oblike prate crvenilo, ranice, jače ljuštenje i suhoća kože, uz pojavu svrbeži i pečenja. Ponekad se infekcija može proširiti sa strane stopala, pa i zahvatiti sam hrbat. Ipak, promjene su najčešće ograničene na tabane. Interdigitalno područje između četvrtog i petog prsta na stopalima također može biti zahvaćeno ljuskanjem te razvojem vezikula i mjehura.

Tri su najčešća oblika atletskog stopala:

1. mokasinski tip s promjenama koje najviše zahvaćaju tabane
2. interdigitalni tip gdje su dominantno zahvaćena područja između nožnih prstiju
3. upalni tip s jače izraženom pojavom mjehurića i maceracijama

U težim slučajevima infekcije koža može biti jako zadebljana, tj. hiperkeratotična, a stražnji dijelovi peta postaju izrazito suhi uz neprestano perutanje. Ako infekcija zahvati nokte na nogama, oni postaju lomljivi, zadebljani, mutnog izgleda i šire vrlo neugodan miris. Sama infekcija se može prenijeti i na druga područja na tijelu, najčešće na ruke i prepone.

Na koji način liječiti infekciju?

Liječenje atletskog stopala može se podijeliti u dva dijela. Prvo (i najvažnije) jest očuvanje čistoće i suhoće zahvaćenog područja kako gljive više ne bi imale idealne uvjete za rast. Dakle, nužno je izbjegavati obuću od umjetnih i okluzivnih materijala te se držati isključivo prirodne kože kod izbora cipela. Do povlačenja promjena važno je redovito mijenjati čarape, a prednost dati pamučnim čarapama. Također je važno maksimalno izbjegavati bosonogo hodanje, posebice po vlažnim i neopranim podovima.

Drugi dio liječenja je korištenje antimikotičkih pripravaka, tj. preparata s protugljivičnim učinkom. Prašci koji u sebi sadrže antimikotike (klotrimazol, mikonazol ili tolnaftat) mogu pomoći da stopala ostanu suha. Lokalna terapija mastima, otopinama i gelovima ključna je u rješavanju ove mikoze. Topička primjena antifungalne kreme koja u sebi sadrži mikonazol ili klotrimazol kroz nekoliko tjedana često je vrlo učinkovita, a još učinkovitija može biti aplikacija preparata koji sadrže terbinafin ili butenafin. Većina promjena se uz njihovo korištenje obično povlači unutar tjedan dana.

Ipak, postoje i teži i dugotrajniji oblici infekcije koja se najčešće javljaju kad su zahvaćeni i nokti. U takvim slučajevima je potrebna oralna terapija protugljivičnim lijekovima. Za tu svrhu najčešće se koriste flukonazol, itrakonazol ili terbinafin. Prije uzimanja lijekova na usta potrebno je napraviti krvne pretrage (posebno kako bi se provjerilo stanje jeternih enizima) koje je potrebno ponavljati u tijeku same terapije. Kortikosteroidi bi se trebali izbjegavati kako se stanje ne bi dodatno pogoršalo.

Prevencija atletskog stopala

Neki ljudi su skloniji gljivičnim infekcijama od drugih, stoga je potrebno pridržavati se određenih mjera kako bi se spriječilo vraćanje atletskog stopala. Glavne preventivne mjere uključuju:

• pranje nogu najmanje jednom dnevno i njihovo temeljito sušenje, posebno između prstiju
• promjena čarapa nekoliko puta dnevno u slučaju pojačanog znojenja nogu
• biranje obuće koja dopušta dostatnu cirkulaciju zraka
• održavanje sportske obuće čistom i suhom te njihovo redovito mijenjanje
• izbjegavanje bosonogog hodanja u saunama, teretanama ili na bazenima
• korištenje vlastite opreme za uređivanje noktiju
• preventivno korištenje antifungalnog praška u slučajevima učestalog vraćanja atletskog stopala

Zaključak

Bez obzira na činjenicu da znakovi infekcije mogu biti vrlo očiti, postavljanje dijagnoze najbolje je prepustiti specijalistu dermatovenerologu ili kliničkom mikrobiologu, koji će na temelju simptoma, izgleda stopala te uzimanjem odgovarajućeg uzorka postaviti dijagnozu i preporučiti adekvatnu terapiju. Redovitim pridržavanjem preporučenih mjera prevencije moguće je izbjeći ovu neugodnu gljivičnu infekciju stopala koja nerijetko zahtjeva dugotrajno i uporno liječenje.