Budući da multipla skleroza češće pogađa ženski spol i da se najčešće javlja u generativnoj dobi, posebnu pozornost treba posvetiti planiranju i tijeku trudnoće, načinu porođaja i postpartalnom razdoblju.

Određene specifičnosti vezane su za trudnoću i porođaj bolesnica s multiplom sklerozom zbog čega je potrebna posebna neurološka i opstetrička skrb. To se prije svega odnosi na pojačani osjećaj umora, osobito u prvom tromjesečju trudnoće, konstipaciju, češće urogenitalne infekcije, poremećen osjet i procjenu snage kontrakcije maternice te češću postpartalnu depresiju.

Studijom PRIMS dokazano je da se učestalost relapsa multiple skleroze smanjuje tijekom trudnoće, osobito u trećem trimestru i da značajno raste u prva tri mjeseca nakon porođaja. Stopa relapsa se nakon tog razdoblja ne razlikuje od razdoblja prije trudnoće.

Dokazano je da ukupni broj relapsa, životna dob trudnice, dob u trenutku početka bolesti, trajanje bolesti, broj ranijih trudnoća, spol djeteta i epiduralna analgezija nemaju utjecaja na tijek i progresiju bolesti.

Razlog za smanjenje pojave relapsa tijekom trudnoće i povećanje u razdoblju nakon porođaja jest u imunološkim promjenama pod utjecajem hormona. Trudnoća kao prirodno imunosupresivno stanje u kojem zbog hormonskog utjecaja na imunološki sustav majka tolerira fetus, ujedno djeluje protektivno na pojavu relapsa. Nakon porođaja zbog promjena hormonskog statusa dolazi do pojačanog lučenja proupalnih citokina, koji potiču stvaranje autoprotutijela i ponovnog pokretanja demijelinizacijskog procesa.

Način porođaja uglavnom određuje obstetrički nalaz. Za operativni način porođaja, tzv. carski rez, liječnik će se odlučiti u slučaju disproporcije veličine ploda i širine porođajnog kanala, u slučajevima drugih bolesti trudnice ili u slučajevima fetalne patnje bilo kojeg uzroka. Epiduralna analgezija ne utječe negativno na tijek bolesti.

Dosadašnja istraživanja o utjecaju određenih lijekova, kao što su kortikosteroidi ili imunoglobulini, na prevenciju relapsa u postpartalnom razdoblju provedena su na manjem broju ispitanica te se nisu pokazala dovoljno učinkovitima. U bolesnica koje su dojile dulje od tri mjeseca uočena je niža stopa relapsa te se dojenje smatra protektivnim čimbenikom u prevenciji relapsa. Bolesnicama koje uzimaju imunomodulacijsku, a osobito imunosupresivnu terapiju, dojenje se ne preporučuje. Također, preporučuje se prekinuti liječenje imunomodulacijskom i imunosupresivnom terapijom najmanje tri mjeseca prije planirane trudnoće.

Korištenje oralnih kontraceptiva nema negativan utjecaj na tijek bolesti, ali ti lijekovi mogu doći u interakciju s drugim lijekovima, što može smanjiti njihovu učinkovitost.

U tom je slučaju potrebno prilagoditi njihovu dozu ili upotrijebiti neko drugo sredstvo za sprječavanje začeća. Imunosupresivni lijekovi povećavaju mogućnost zdjeličnih infekcija u žena koje koriste intrauterine uloške te se u tom slučaju njihova uporaba ne preporučuje. Isto tako su neprikladni za osobe koje imaju spazme mišića nogu ili poremećaje osjeta donjih dijelova trupa i nogu.

Multipla skleroza ne utječe samo na fertilnost žena, već u određenoj, manjoj mjeri i na fertilnost muškaraca, što se odnosi na smetnje potencije, erekcije i ejakulacije.

U tom slučaju terapijski pristup podrazumijeva lijekove za erektilnu disfunkciju, elektronsku stimulaciju ejakulacije ili arteficijelnu inseminaciju. Budući da za sada nije provedeno dovoljno istraživanja o utjecaju imunomodulacijske terapije na spermatogenezu, potrebno je, kao i u žena, prekinuti liječenje prije planiranog začeća. Ako je riječ o imunosupresivnoj terapiji i citostaticima, tada se preporučuje zamrznuti spermu jer lijek može dovesti do djelomične ili potpune sterilnosti.

Kod oboljelih od multiple skleroze osteoporoza se javlja češće i ranije nego u općoj populaciji, značajno utječe na pokretljivost te povećava rizik od padova i prijeloma kostiju.

Glavni mehanizam nastanka osteoporoze u multiploj sklerozi jest učinak dugotrajne kronične bolesti na metabolizam kalcija i demineralizaciju kostiju, a manje je posljedica kortikosteroidne terapije.

Osim kortikosteroida, i neki drugi lijekovi kao što su antiepileptici, antikoagulansi ili citostatici mogu dovesti do razrjeđenja kostiju. Čimbenici koji pridonose razvoju osteoporoze su smanjena tjelesna aktivnost, pothranjenost, pušenje i alkoholizam. Kako bi se spriječila osteoporoza, nužno je izbjegavati cigarete i alkohol te se pravilno hraniti, no najvažnije je svakodnevno se baviti umjerenom tjelesnom aktivnošću (pješačenje, lagano trčanje, vožnja bicikla).

Kad je riječ o lijekovima, za sprječavanje osteoporoze preporučuje se vitamin D u kombinaciji s pripravcima kalcija, a u liječenju se daju najčešće lijekovi iz skupine bifosfonata. Za metabolizam kalcija ključnu ulogu ima vitamin D koji se dovodi u vezu i s mogućim uzrokom multiple skleroze.

Istraživanja na životinjama pokazala su da vitamin D utječe na funkciju regulatornih limfocita T koji imaju ključnu ulogu u patogenezi multiple skleroze. Također, istraživanja su pokazala sniženu razinu vitamina D u serumu oboljelih već u ranim stadijima bolesti.

Dosadašnja istraživanja nisu pokazala da uobičajena cjepiva dovode do relapsa ili da utječu na tijek i progresiju bolesti. Preporučuju se cjepiva koja sadržavaju inaktivirane sojeve virusa, dok tzv. živo cjepivo treba izbjegavati.

Bolesnici koji uzimaju imunosupresivne lijekove kao što su mitoksantron, azatioprin, ciklofosfamid te oni koji dulje uzimaju kortikosteroide svakako bi se prije cijepljenja trebali posavjetovati s neurologom. Nakon težeg relapsa cijepljenje treba odgoditi 4 do 6 tjedana nakon početka relapsa. Najčešće primjenjivano cjepivo protiv sezonske gripe također se ne dovodi u vezu s pogoršanjem bolesti. Štoviše, infekcija virusom gripe u oboljelih od multiple skleroze može izazvati pojavu relapsa u čak 33% slučajeva te se preporučuje cijepljenje protiv gripe. Iznimka su bolesnici u fazi relapsa, kada je nužna kortikosteroidna terapija, i bolesnici koji primaju natalizumab i fingolimod. Cijepiti se mogu i bolesnici koji dobivaju imunomodulacijsku terapiju (betainterferon, glatiramer acetat).

U novije vrijeme, velike polemike izazvalo je cjepivo protiv tzv. svinjske gripe (virus H1N1). Naime, to se cjepivo povezivalo s akutnom upalnom demijelinizirajućom polineuropatijom i povećanim brojem sindroma sličnih multiploj sklerozi. Rezultati najnovijih istraživanja pokazali su da ta veza ne postoji. Danas postoji kombinirano cjepivo koje sadržava inaktivirani tip virusa sezonske gripe, uključujući i virus H1N1 te virus H3N2 i ono se može primijeniti bez rizika da će se pojaviti relaps.

I cjepivo protiv hepatitisa B ranije se povezivalo s pojavom nekih akutnih demijelinizirajućih bolesti, poput transverzalnog mijelitisa, optičkog neuritisa i oštećenja perifernog živčanog sustava. Cijepljenje protiv virusa varičele indicirano je u osoba koje nisu preboljele vodene kozice ili imaju nisku razinu protutijela, a prije početka liječenja lijekovima koji djeluju na stanični imunitet.

Primjena nekih cjepiva, primjerice cjepiva protiv žute groznice je sporna, jer su rezultati jednog manjeg istraživanja pokazali veću učestalost relapsa nakon cijepljenja. Također, nema većih istraživanja o primjeni cjepiva protiv meningitisa, polija, hepatitisa A ili humanog papilomavirusa. Je li primjena navedenih cjepiva opravdana, treba procijeniti individualno u slučaju da postoji rizik od infekcije spomenutim uzročnicima.

Nema dokaza da su oboljeli od multiple skleroze skloniji infekcijama u odnosu na opću populaciju, izuzev bolesnika koji uzimaju imunosupresivnu terapiju te bolesnika koji imaju smetnje pražnjenja mokraćnog mjehura i skloniji su infekcijama mokraćnog sustava.

No zbog pojačanog lučenja određenih upalnih medijatora u sklopu virusne ili bakterijske infekcije može doći do aktivacije upalnog demijelinizacijskog procesa te do pojave relapsa. Osim toga, povišena tjelesna temperatura može dovesti do pogoršanja postojećih ili do prolazne pojave novih simptoma bolesti (tzv. pseudorelaps) zbog dodatnog remećenja prijenosa signala kroz oštećeno demijelinizirano živčano vlakno. Stoga uz osnovno liječenje bolesti posebnu pozornost treba posvetiti prevenciji i pravodobnom liječenju infekcija.

Infekcije mokraćnog sustava
Više od 90% oboljelih tijekom svojeg života ima poteškoća s kontrolom mokrenja, bilo da je riječ o poteškoćama sa zadržavanjem mokraće (inkontinencija) ili poremećenom pražnjenju mokraćnog mjehura (retencija). Najčešći uzročnik infekcija je bakterija Escherichia coli.
Kako bi se spriječile infekcije mokraćnih puteva, važno je pridržavati se sljedećih higijensko-prehrambenih mjera:

• dovoljan unos tekućine (oko 2 litre dnevno)
• pravilna higijena urogenitalnog sustava i izbjegavanje agresivnih sapuna za intimnu higijenu
• pražnjenje mokraćnog mjehura prije i nakon spolnog odnosa
• izbjegavanje spermicida
• uzimanje namirnica koje zakiseljuju urin (brusnica) ili vitamina C u dnevnoj dozi od 1000 mg
• regulacija stolice
• profilaksa s malim dozama uroantiseptika

Iako oboljeli od multiple skleroze zbog osjećaja nelagode izbjegavaju govoriti o problemu pražnjenja debelog crijeva, istraživanja pokazuju da oko 50 do 70% oboljelih ima konstipaciju ili fekalnu inkontinenciju, a ponekad i kombinaciju oba poremećaja.

Također, neki bolesnici imaju sindrom iritabilnog crijeva. Poteškoće nastaju zbog same bolesti i poremećene koordinacije brojnih autonomnih i voljno kontroliranih živčanih putova i mišića.
Konstipacija može biti posljedica uzimanja nekih lijekova kao što su antidepresivi, analgetici ili lijekovi koji se prepisuju kod poremećaja rada mokraćnog mjehura (antikolinergici). Neki bolesnici izbjegavaju uzimanje tekućine zbog urinarne inkontinencije, pa kao rezultat toga nastaje konstipacija. I smanjena tjelesna aktivnost zbog umora, mišićne slabosti ili spasticiteta, značajno pridonosi usporenom radu crijeva.
Za blage oblike konstipacije djelotvorne su namirnice bogate vlaknima, pijenje dvije litre tekućine dnevno i redovita tjelovježba. Kod težih oblika konstipacije korisni su pripravci koji omekšavaju stolicu, tzv. laksativi (laktuloza, magnezij sulfat) kao i pripravci koji povećavaju motilitet mišićne stijenke crijeva. Kod tvrdokornijih slučajeva preporučuju se glicerinski supozitoriji.