Spolno prenosive bolesti

Zašto su mladi podložni zarazi i prijenosu spolno prenosivih infekcija?

Rizik za obolijevanje od spolno prenosivih infekcija je najveći među onim mladima koji rano stupaju u seksualne odnose i skloni su mijenjanju partnera. Upravo ta populacija nije sklona korištenju kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo i protiv spolno prenosivih infekcija i protiv neželjene trudnoće. Osim toga, prepoznavanje rizika je u populaciji mladih i inače izrazito nisko, a vjerovanje da se "njima ne može ništa loše dogoditi" jako izraženo.

Mladi koji uzimaju bilo koje psihoaktivne droge (uključujući alkohol) skloniji su pod utjecajem droga slučajnim i neplaniranim seksualnim odnosima s gotovo nepoznatim partnerima, pri kojima se uglavnom ne koristi nikakva zaštita.

Najčešće spolno prenosive infekcije

Spolno prenosive bolesti pokazuju u posljednjim desetljećima velike promjene u uzročnicima, simptomatologiji, težini i prognozi. "Klasične" spolno prenosive bolesti kao sifilis i gonoreja sve su manje zastupljene, a u morbiditetu se sve više pojavljuju bolesti izazvane ne tako davno otkrivenim uzročnicima (klamidija, ureaplazma, humani papilomavirus i dr.).

Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to: virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzročnik AIDS-a, virusom genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima i virusima koji uzrokuju hepatitis B i C. Najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis.

Koji su karakteristični znakovi spolno prenosivih infekcija?

Sve navedene spolno prenosive bolesti ne izazivaju lako uočljive i karakteristične poteškoće, a kod infekcije klamidijom one mogu posve izostati. Simptomi su još manje uočljivi kod muškaraca. Tako se događa da zaražene osobe, ne znajući da su zaražene i ne tražeći liječničku pomoć, infekciju šire svim svojim spolnim partnerima. Iako je mijenjanje spolnih partnera jedan od čimbenika rizika za seksualno prenosive infekcije, upravo "nevidljiva" prisutnost mikroorganizama u populaciji mladih, može dovesti do zaraze i u onih djevojaka i mladića koji nisu skloni promiskuitetu. Već prvi ili drugi partner može uzrokovati infekciju klamidijom ili humanim papilomavirusom, što može dovesti do dugotrajnih poteškoća, a i do trajnih posljedica.

Ako djevojka/mladić osjeća bolnost, svrbež ili ima druge promjene kože u području spolovila ili čmara, pojačani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice ili penisa, poteškoće pri mokrenju, bolove ili krvarenje prilikom spolnog odnosa, treba se obvezno javiti svome liječniku radi otkrivanja zaraze i liječenja.

Koje posljedice mogu uzrokovati spolno prenosive infekcije?

Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, te utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija HIV-virusom koji izaziva AIDS je i danas smrtonosna. Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. Samo protiv hepatitisa B postoji cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja. Bakterijske spolno prenosive bolesti se uspješno liječe antibioticima.

Sprječavanje prenošenja i širenja spolno prenosivih infekcija

Temeljni principi glede smanjivanja rizika, prijenosa i širenja vrijede za sve spolno prenosive bolesti. Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama i (ili) uzajamno vjerni odnos dviju nezaraženih osoba (ako imate spolni odnos sa zdravim partnerom koji ima spolne odnose samo s vama). Ako postoji sumnja o mogućoj zarazi u prijašnjoj seksualnoj vezi ili vezama, potrebno je poći liječniku radi što ranijeg otkrivanja zaraze i liječenja. Djelotvornu zaštitu protiv spolno prenosivih infekcija, a i protiv neželjene trudnoće, pruža redovita uporaba kondoma. Sigurnost zaštite kondomom ovisi o njegovoj kakvoći i pravilnoj primjeni. Najsigurniju zaštitu pruža kondom od lateksa premazan spermicidnim kontraceptivnim sredstvom, koji je prije uporabe bio čuvan na suhom i hladnom mjestu. Koristi se točno prema priloženoj uputi, do roka uporabe otisnutog na paketiću.

Što je važno zapamtiti?

• Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim osobama.
  
• Samo u seksualnom odnosu dviju zdravih, nezaraženih osoba, nema rizika prenošenja i širenja infekcije.
  
• Razgovarajte o prijašnjem seksualnom životu sa svojim partnerom ili partnericom.
  
• Ako postoji sumnja o mogućoj zarazi u prijašnjoj vezi ili vezama, potrebno je potražiti liječnika radi što ranijeg otkrivanja zaraze i liječenja.
  
• Zapamtite da zaraza ne mora biti znak promiskuiteta, a da su simptomi često oskudni te da osoba nije svjesna da je nosilac infekcije.

Klamidijska infekcija

Danas je u svijetu najrasprostranjenija i po ljudsku plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Infekcije uzrokovane bakterijom Chlamydia trachomatis izazivaju sve veću pozornost i to iz nekoliko razloga. Istraživanja su pokazala da je klamidija uzrokom čak 30-50% nespecifičnih upala spolovila i u muškaraca i u žena - u muškaraca uzrokuje upalu uretre, a u žena upalu rodnice. Štoviše, klamidijom uzrokovan uretritis je po nekim istraživanjima sada najučestalija spolna bolest u muškaraca. Naročito je raširena među mladeži, najčešće zbog njihova spolnog ponašanja - ranog početka seksualnog života i mijenjanja spolnih partnera.

Infekcija najčešće ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe zbog kojih bi se potražila liječnička pomoć, te se naziva i tihom upalom. To je razlog da često ostaje neprepoznata i neliječena. Klinički znakovi infekcije klamidijom nisu specifični te se tek posebnim pretragama mogu razlučiti od infekcije različitim drugim mikroorganizmima. U muškaraca se zamjećuje crvenilo, peckanje i pojačani iscjedak iz uretre. U žena su znakovi infekcije koji put vrlo oskudni i očituju se kao pojačani iscjedak i osjećaj iritiranosti rodnice.

Neliječena infekcija klamidijom se može proširiti i na druge dijelove spolnog sustava te uzrokovati ozbiljne posljedice. U žene se infekcija može širiti iz vrata maternice do jajovoda. Često neprepoznata i neliječena ili nedovoljno rano liječena upala, može izazvati djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajovoda. Posljedice mogu biti izvanmaternična trudnoća ili neplodnost te spontani pobačaji. Moguća je i zaraza djeteta tijekom poroda, koje može u djeteta izazvati upalu pluća i oka. Infekcija klamidijom trahomatis može pogodovati ulazu drugih mikroorganizama što još pogoršava opasnost od ozbiljnih gnojnih upala. Kod muškarca infekcija se može iz mokraćne cijevi širiti sjemenovodima do nadsjemenika u kojem izaziva upalu i propadanje spermija. Posljedica može biti smanjena plodnost ili neplodnost muškarca. Kako bi se spriječile moguće posljedice, infekciju klamidijom valja energično liječiti. Važno je ponoviti da se liječiti moraju i muškarac i žena.

Tijekom liječenja, pa do potpunog izlječenja potvrđenog negativnim laboratorijskim nalazima, valja se pridržavati uputa o spolnom ponašanju. Najsigurnije je suzdržavati se od spolnih odnosa u tom razdoblju. Par koji održava spolne odnose tijekom terapije obvezan je redovito koristiti kondom.

Ne zaboravite:

• Svaki simptom spolno prenosivih bolesti treba shvatiti ozbiljno i ne odlažite liječnički pregled.
  
• U početku simptomi različitih bolesti mogu biti slični, te se po njima ne može suditi o ozbiljnosti infekcije.
  
• Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez alarmantnih simptoma, imati dalekosežne posljedice.
  
• Terapija se uvijek propisuje za oba partnera i valja je provoditi točno prema uputama liječnika.
  
• Iako nemate problema ne zaboravite da je pregled kod ginekologa barem jednom godišnje kao i redoviti papa-test najbolja prevencije posljedica zloćudnih procesa ženskih spolnih organa.

HPV-infekcija

Infekcije humanim papilomavirusima su vrlo raširene i uzrokuju niz bolesti različite težine, simptomatologije i prognoza. Postoji 120 tipova humanih papilomavirusa, a oko 30 tipova uzrokuje infekcije u genitalnom području. Virus se lako prenosi i širi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, koje ne moraju biti oštećene, iako oštećenje pogoduje zarazi. HPV-tipovi 6, 11, 42, 43 i 44 najčešće uzrokuju dobroćudne lezije nazvane spolne bradavice ili šiljati kondilomi (condyloma accuminatum).

Kondilomi se mogu pojavljivati u području vanjskog spolovila, rodnici, mokraćnoj cijevi, perianalnom području i završnom dijelu debelog crijeva u pacijenata koji održavaju analne spolne odnose. Osim u genitalnom području ovi tipovi virusa mogu izazvati i bradavice u području oka, nosa, usta i grkljana. Ovisno o broju i mjestu spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež. Ovi tipovi ne dovode do zloćudnog rasta, stoga su označeni kao tipovi niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora.

Infekcija HPV-tipovima 16, 18, 31, 33 i 35, 45, 51 i 52 povezuje se s nastankom karcinoma vrata maternice, te ih se stoga naziva tipovima visokog rizika za nastanak karcinoma.

Upravo je karcinom cerviksa (vrata) maternice, djelotvorno pod kontrolom već niz godina, zahvaljujući ne samo izvrsnoj, lako izvodivoj i dostupnoj metodi screeninga (popularni i poznati papa-test), već i jasno prisutnoj svijesti žena da pravodobni preventivni pregled može uistinu značiti spašeno zdravlje pa i život. U Hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih slučajeva karcinoma vrata maternice, a stopa umiranja od te zloćudne bolesti iz godine u godinu je sve manja. Iako se karcinom cerviksa povezuje s vrlo širokim dobnim rasponom, obično se javlja iza četrdesete godine života.

No promjene na epitelu sluznice, koje su predstupnjevi nastanka zloćudne bolesti, često se javljaju u mlađih pa i u posve mladih žena. Ta prethodna oštećenja sluznice nazivaju se cervikalna intraepitelijalna neoplazija (CIN), pri čemu stanice epitela pokazuju različite stupnjeve poremećaja sazrijevanja. Istraživanja i praćenja su pokazala da su rizični čimbenici za nastanak karcinoma cerviksa rani početak spolne aktivnosti, velik broj spolnih partnera te veza s partnerima koji su i sami promiskuitetni, a neki autori su potvrdili i pušenje kao čimbenik rizika. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije - od prvih pojava displazije koje se nekad mogu registrirati već i u adolescentnoj dobi, preko zloćudnih promjena najprije ograničenih na epitel pa sve do invazivnih oblika karcinoma.

U plodnoj dobi je 60% žena zaraženo jednim od poznatih tipova virusa, dok je raširenost HPV-a u muškaraca niža, ali je općenito o njoj manje spoznaja. Hoće li i kada virus izazvati manifestnu bolest ovisi o nizu čimbenika povezanih sa zaraženom osobom, osobinama virusa i čimbenicima okoline. Iako je i do 60% mladih žena u dobi 18-25 godina zaraženo HPV-om, samo 4-6% ima patološke promjene koje se registriraju papa-testom. U sljedećoj godini će 70% zaraženih uspjeti eliminirati virus, a nakon dvije godine još će samo 9% žena biti pozitivno.

Papa-test je pouzdan i osjetljiv screening kojim se izdvajaju osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje. Za određeni stupanj i vrstu promjena bit će dovoljno konzervativno liječenje i daljnji nadzor, a nerijetko se pribjegava i kirurškoj intervenciji kojom se odstranjuje dio vrata maternice (konizacija).

Genitalni herpes

Među spolno prenosivim infekcijama posebno valja naglasiti genitalnu infekciju uzrokovanu virusom herpesa. Virus Herpes simplex raširen je po čitavom svijetu.

Tip 1 uzrokuje najčešće herpetični gingivostomatitis, te herpetičnu "groznicu" usana, a tip 2 se gotovo isključivo povezuje s infekcijom vanjskih spolnih organa. Infekcija se najčešće prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može pokazivati znakove bolesti ili biti asimptomatski nositelj virusa.

Primarna infekcija genitalnog herpesa poglavito se javlja u adolescenata i mladih odraslih osoba. Inkubacija traje 2-14 dana, a prvi su znakovi bolesti obično karakteristični mjehurići (vezikule) na vanjskim spolnim organima i okolnom području. Promjene na koži prati lokalna bol i osjetljivost, pečenje pri mokrenju, pojačani iscjedak iz rodnice žena i uretre muškaraca, ali i opći simptomi kao temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima.

Simptomi primoinfekcije obično su izraženiji u žena. Nakon primarne infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim ganglijima i putevima te usprkos prisutnosti protutijela, recidivi bolesti su česti. Ponovni napad može izazvati bilo koji provocirajući čimbenik - menstruacija, trauma, stres, temperatura, izlaganje suncu itd.

Za sprječavanje prijenosa i širenja herpesa vrijede ista temeljna pravila kao i za ostale spolno prenosive bolesti. Suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama ili spolni odnos s nezaraženim partnerom u potpunosti otklanjaju rizik. Dobru zaštitu pruža pravilno upotrijebljen kondom, a dodatnu zaštitu pruža spermicidna krema ili pjena. Kondomi pružaju malu ili nikakvu zaštitu u slučaju kada je herpesna ranica nastala na mjestu koje kondom ne može pokriti. Ako mislite da imate herpes pođite liječniku dok su simptomi prisutni.

Ne postoji djelotvoran lijek koji liječi herpes, ali postoje lijekovi koji smanjuju broj izbijanja ponovnih napadaja i njihovo trajanje. Važno je izbjegavati spolne odnose u vrijeme izbijanja herpesa.

Vaginitisi (upale rodnice)

Upale rodnice mogu biti izazvane brojnim uzročnicima koji imaju različitu simptomatologiju, a kako težina simptoma nije uvijek u skladu s težinom infekcije i njenim mogućim posljedicama, posjet ginekologu ne treba nikako odgađati. Obično je prvi i vodeći znak infekcije spolnog sustava u žena iscjedak iz rodnice. U jedne trećine žena koje se žale na nenormalan i pojačan iscjedak, on je obilan, zelenkast ili sivkast te vrlo neugodnog mirisa uz manje ili više prisutan svrbež, osjetljivost i peckanje rodnice.

Specifičan i čest uzročnik je anaerobni protozoarni mikroorganizam Trichomonas vaginalis, ali se danas smatra da većinu infekcija uzrokuju bakterije (Gardnerella vaginalis, te anaerobni mikroorganizmi roda Prevotella, Mobiluncus i dr.). Bakterijska vaginoza koju izaziva Gardnerella vaginalis karakterizirana je sivobijelim iscjetkom mirisa po ribi i najčešća je upala rodnice. Može nastati bez obzira na spolnu aktivnost, iako je češća u spolno aktivnih žena.

Infekcija gljivicom Candida albicans izaziva obilan sirasti bijeli iscjedak, upalu sluznice rodnice i stidnice, svrbež i bolan snošaj. Kandidijaza se može razviti nakon uporabe antibiotika, oralnih kontraceptiva ili unutarmaterničnog uloška, a češća je i u žena sa šećernom bolesti. Sve vaginoze se mogu izliječiti odgovarajućim lijekovima.

HIV-bolest ili SIDA

SIDA ili AIDS je dugotrajna progresivna zarazna bolest koju ulaskom u krvotok uzrokuje HIV (Human Immunodeficiency Virus) - virus humane imunodeficijencije oštećujući imunološki sustav u zaraženih. HIV se prenosi: spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajedničkim korištenjem igala i šprica kod uporabe droge, te od zaražene majke na dijete tijekom trudnoće i poroda. AIDS je kasna faza zaraze HIV-om i neizlječiva je bolest protiv koje za sada ne postoji lijek ili cjepivo.

Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe oko 10 ili više godina, tijekom kojih virus uništava obrambeni sustav tijela. U prvoj fazi kada je osoba zaražena, a nema simptome bolesti, ona može širiti infekciju jednim od navedenih puteva prijenosa. Spolni kontakti (vaginalni, analni, oralni) su najznačajniji put širenja HIV-zaraze. Socijalni kontakti kao rukovanje, boravak u istoj prostoriji, dodirivanje istih predmeta i sl., nisu putevi širenja bolesti. Sama bolest može početi povišenjem temperature i poteškoćama koje nalikuju gripi.

U ranoj i srednjoj fazi bolesti dolazi do povećanja limfnih čvorova i čestih infekcija kože. Nakon desetak godina od zaraze u polovice zaraženih javljaju se teški zdravstveni problemi: upale pluća, proljevi, teška slabokrvnost, tuberkuloza, bolesti živčanog sustava i dr. Sve ove bolesti su praćene općom slabošću i gubitkom tjelesne težine.

Bolest je smrtonosna, ali se danas terapijom može produžiti vrijeme preživljavanja. U sprječavanju širenja infekcije vrijede ista pravila - imati seksualne odnose samo s provjerenim partnerima i održavati stabilne, uzajamno vjerne veze.

Sifilis (lues)

Nekada rasprostranjena, teška i smrtonosna spolno prenosiva bolest koja je zahvaćala različite organske sustave. U Hrvatskoj se prvi bolesnici od sifilisa spominju 1500. godine. Do otkrića antibiotika bila je i neizlječiva. Uzrokuje je spiroheta - Treponema pallidum. Uzročnik sifilisa ulazi u krv prilikom spolnog odnosa kroz neznatno, jedva vidljivo oštećenje kože ili sluznice muškog ili ženskog spolovila. U krvotoku se treponema razmnožava te se krvlju, limfom i okolnim tkivom širi u susjedne ali i udaljene organe.

Osim što izaziva tjelesnu invalidnost, sifilis izaziva i teške duševne posljedice, s polaganim ali potpunim raspadom ličnosti. Zaražena majka tijekom trudnoće može zaraziti dijete, koje će pobaciti, roditi mrtvo ili teško bolesno.

Gonoreja (triper, kapavac)

Do prije dvadesetak godina to je bila najrasprostranjenija spolno prenosiva bolest. Uzročnik je bakterija gonokok. Bolest je lako prepoznatljiva pogotovo kod zaraženih muškaraca, jer se karakteristične poteškoće javljaju nekoliko dana nakon zaraze. Prvi su simptomi učestalo mokrenje, uz bol i pečenje, a nakon nekoliko dana iz spolovila se pojavljuje gusti gnojni iscjedak. Gonoreja u žene počinje upalom u vratu maternice i može se proširiti i na jajovode. Upala jajovoda može uzrokovati njihovu potpunu neprohodnost s posljedičnom neplodnosti žene. Menstruacije postaju nepravilne, bolne i obilne. Gonoreja se može potpuno izliječiti antibioticima.

Liječiti se moraju oba partnera, do potpunog izlječenja suzdržavati se od spolnih odnosa, ili pri svakom spolnom odnosu koristiti kondom.