Dijagnostički postupci za otkrivanje Helicobacter pylori-infekcije svrstani su u dvije skupine:
Izbor dijagnostičkog postupka za određivanje Helicobacter pylori-infekcije u bolesnika s žgaravicom i sličnim simptomima (dispeptičnim smetnjama), a pri prvoj posjeti liječniku opće medicine, ovisi o intenzitetu simptoma i dobi bolesnika. Europska grupa za Helicobacter pylori-infekciju predlaže različiti dijagnostički pristup u bolesnika mlađih i starijih od 45 godina. Za grupu pacijenata mlađih od 45 godina, bez teških simptoma (tzv. "alarmantnih simptoma" - Tablica 1.) dijagnostički se postupak može provesti već u ambulanti opće medicine jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda (puhanjem s ureja-izdisajnim testom ili otkrivanjem antigena u stolici). U slučaju pozitivnog nalaza preporuča se provesti terapiju infekcije. Uspjeh terapije kontrolira se također neinvazivno, prvenstveno se koristeći jednostavnim i bezbolnim ureja-izdisajnim testom (puhanjem). Ureja-izdisajni test lako se izvodi čak i u djece.
"Alarmantni" simptomi |
---|
|
Iako vrlo jednostavno, određivanje Helicobacter pylori-a "iz krvi" se danas sve manje rabi. Razlog leži u velikom broju netočnih nalaza, posebno kad se tim testom želi kontrolirati uspjeh provedene terapije. Naime, i pri uspješno izliječenoj infekciji, test može ostati mjesecima, a ponekad i godinama, pozitivan. Zato je danas opće prihvaćen stav da se pregled krvi - serološka dijagnostika koristi samo onda ako ne postoji mogućnost bolje dijagnostike, npr. ureja-izdisajnog testa, a i tada samo ako bolesnik nikada prije nije liječio Helicobacter pylori-infekciju.
Za grupu pacijenata starijih od 45 godina, ili za sve one s prisutnim "alarmantnim simptomima" neovisno o dobi, preporuča se specijalistička gastroenterološka obrada i endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika, uz dijagnostiku Helicobacter pylori-infekcije iz uzoraka želučane sluznice.
Uglavnom, ne! Izuzetak mogu biti samo ljudi koji među najbližim rođacima imaju jednog ili više bolesnika s rakom na želucu, ili oni kojima se u liječenje moraju uvesti lijekovi poput acetilsalicilata ili antireumatika, a do tada su u životu pri uzimanju tih lijekova ponekad imali želučane smetnje.